" But the sky was never quite the same shade of blue again. I mean the world looked different forever after, and even in moments of exquisite happiness there was the darkness lurking, the sense of our frailty and our hopelessness. "
credits
murderscene - 123
|
petak, 15.08.2014.
predgovor: krenila san pisati u bilju i sitila se da mi je ostala još jedna stranica, a to nema smisla
a i tu je nekako trajnije, nekako
htjela sam pisati o svemu
i pisaću mješano
stvarno mi je sreća kad zapalim, što je loše, ALI NIJE, jer san i danas bila sritna, ali baš onako
male stvari, i lijepo
i tjeram se da pišem i ČITAM čitaj čitaj čitaj čitaj
što više, to si dalje
planovi za budućnost (ponavljaj ponavljaj ponavljaj):
- matura i prijemni ponovo, ove godine
- ruski/francuski na faksu
- stipendija
- kretanje naprijed u svakom mogućem smislu, makar pisanjem
- nikad više nemoj izaći bez knjige u torbi, i maramica
- samoinicijativni seminari
- dovrši zaostatke iako ti se gadeeeee
- sredi pse, i okolinu
- piši dijaloge, nemoj ih samo voditi u obliku monologa sama sa sobom i zamišljenim ljudima
- informacije i istraživanje (u svemu); vještine
da, završili smo skupa, bilo je lijepo, možda bude opet, prestani s jebenom naivnošću i jadom
ne pravi se kao da stvarno, iskreno misliš da će išta ikad nakon tebe uopće imati mogućnost biti išta znamenito
mi smo bili posebna priča, i to je tako jebeno TIPIČNO za moj jebeni posebni netipični život i gadi mi se zašto su mi dali to ime zašto ona ima ricavu kosu zašto je on tako pametan zašto se sve događa drugačije, dublje, kompleksnije, specifičnije od njihovih priča; i samo jednu stvar te vriskovima, suzama, jecajima tražim, kako bi mi ostala bar nada da je bilo tako kako sam ja osjećala, nemoj da ti kroz glavu prolaze njihovi naivni zaključci, na temelju zraka i praznog prostora, da je to nešto što volim i u čemu uživam, jer možda to jest tako tamo, onda, okolo, ali ti si jedini koji mi ima na temelju čega vjerovati da su boli koje su moje, veće od svega što sam mislila da mogu podnijeti i što sam mogla pretpostaviti i očekivati
| 02:39 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
petak, 20.06.2014.
samoća je oslikana predivnim zaključcima i nezamislivim idejama - i izgleda prelijepo; poput ogromne renesansne slike s milijun detalja koji zajedno čine prikaz patnje i sive čežnje; i to sam ja
| 01:05 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
subota, 07.06.2014.
boli me što nitko nikad neće znati
naravno, nitko i ne treba znati, ali boli me slušati o tvojim problemima kad moje ne bi preživio; ako bi i uspio, nikad se ne bi prestao pitati zašto, čime sam to zaslužio, zašto su drugi dobili zdrave okolnosti i nisu ozlijeđeni
zašto drugi nisu za poklon pri rođenju dobili moje bitke;
zašto nitko ne zna;
zašto toliko boli;
zašto patnja;
zašto na tako mlado srce;
zašto doživotna sklonost lošemu;
zašto uvijek tako oprezno;
zašto je sve tako važno;
zašto još uvijek boli;
zašto nitko ne vidi;
zašto se pravite slijepi;
| 22:18 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
subota, 07.06.2014.
rastužuje me što ljudi moraju biti debeli a ne žele biti debeli, rastužuje me što ljude ne vide dobro, a žele vidjeti dobro, rastužuje me što ljudima bježi oko a ne žele da im bježi, rastužuje me kad su ljudi slabi a ne žele biti slabi, rastužuje me kad ljudi nisu sami sebi dovoljni a trebali bi biti, rastužuje me što ih žalim a oni ne žele da ih se žali
| 22:09 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
nedjelja, 23.02.2014.
onaj neugodan trenutak kad dođeš do faze u životu kad trebaš učiti ono što voliš i skužiš da si cilo vrime zapravo overachiever i perfekcionist?
| 22:46 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
|
